Sezona 5.
Epizoda 2.
Lokacija Donji deo revira uzvodno od vodozahvata pa do manastira Ćelije.Petak 13.7. zovem sve žive pacere i niko ne sme sa mnom da se vozi sutra na Gradac. Znam da sam skoro položio, ali nisam znao da baš tako loše vozim. Šalu na stranu. Prvi put posle dužeg vremena zapalo mi je da sam slobodan petak i subotu, međutim neki su išli na Drinu, neki imali obaveze i na kraju zamalo da ne odem na Gradac u subotu. Inače meni subota 14. uvek nekako bude maleroznija od petka 13
Posle višečasnovog zvrckanja svih ljudi koje znam i koji bi možda išli u subotu na Gradac, Zoki "Tigar", poznat i kao ing. Vinokuća, poziva me da se pridružim ekspediciji koju sačinjavaju on, Bokac, Isidor i Marko (Zokijev sin). Cilj ekspedicije je bio dvojicu omladinaca uvesti u svet mušičarenja, a ja bih bio tu da smetam Bokcu i Isidoru da se udobno voze na zadnjem sedištu tetkomobila. Pošto oni odlučuju da idu u deo Gradca ispod revira ja odlazim sa Zokijem malo iznad vodozahvata i krećem sa pecanjem kod neke rampe od koje se nije dalje moglo kolima, a Zoki se vraća kolima nazad u donji deo toka u gradu. Tu je bio neki kamp u jednoj krivini koju čini reka i na čijem kraju je bio lep vir sa par stena. Odlučujem se za gaženje u patikama što će se posle ispostaviti kao dobra odluka, ali u početku nije baš bilo prijatno i malo su me hvatali grčevi u stopalima. Posle nekoliko zabačaja imam dizanje pastrmke na indikator i ubrzo hvatam jednu manju iz tog vira na nimfu od paunovih isperaka. Međutim kada sam hteo da je slikam izmigoljila se i pobegla. Ispostaviće se da je odluka da nosim sestrin vodootporni Olympus TG-310 umesto mog starog i pouzdanog Canona biti greška u potpunosti. Ako želite da kupite vodootporan digitalni aparat preskočite TG-310 (pretpostavljam i tg-320), aparat je užasno spor pri paljenju i pri fotkanju zbog čega nekoliko riba nisam uspeo ni da slikam, a ima i još neke mane koje ću kasnije navesti.
Krećem uzvodno i prečešljavam samo par mesta koja mi deluju interesantno. Dolazim do brane kod konjičkog kluba i u jezercetu vidim samo nekoliko manjih klenova. Provlačim se pored vode kuda me je Zoki uputio i dolazim do betonske brane. U viru ispod vodopada imam spadanje jedne pastrmke.
Za sada nije tako loše, jedna upecana i jedna spala. Nastavljam ka brani i pokušavam da upecam nešto ispod kaskade. Međutim kupači su otišli par minuta ranije odatle pa ubrzo i ja odlazim bez rezultata. Skoro na svakom viru neko se kupa. Polako prečešljavam virove nimfama, a povremeno menjam i stavljam imitacije kopnenih insekata od policelona ili balze. Nažalost kafene bube nisam imao. Ubrzo na jednom od virova dobijam pristojnu ribu od nekih 25-30cm na svetlozelenu moher nimfu. Dok sam pokušavao da je fotografišem, u stvari dok se glupi aparat upalio i ušao u režim za rad ona mi se izmigoljila iz ruke. Dobro de, dug je dan biće još fotkanja ulova. Na sledećem brzačiću koji metar iznad imam udarac, ali pastrmčica spada ubrzo. Pastrmke izjednačavaju na 2:2.
Neki klinci koji se kupaju u jednom od virova govore mi kako još malo uzvodno ima jedan vir sa krupnijom ribom. Odlazim sa njima i na jednom od usputnih virčića vidim nekoliko krupnih krkuša. Zanimljivo je da u ovom donjem delu revira ima dosta krkuša.
https://youtu.be/klH9nTtiil0
Neki od klinaca se penju na stenu iznad vira sa koje planiraju da skoče u vodu. Zamolio sam ih da sačekaju nekoliko minuta da prečešljam taj vir. Jedan od dečaka sa stene mi govori da vidi ribu od oko 0,5kg kako kreće za mojom nimfom kada sam krenuo u novi zabačaj. Ok bar znam da tu ima nešto, pokušavam još par puta međutim riba ne reaguje i ostavljam klince da skaču, a ja nastavljam dalje. Na sledećoj krivini vidim troje kako dolaze do vira i raspremaju stvari, krećem brzo da prečešljam taj vir međutim i tu je bio ćorak. Na sledećem viru dobijam jednu manju pastrmku na nimfu. Ovog puta sledi snimak i vraćanje u vodu. 3:2 za mene i prvi snimak ulova za taj dan.
https://youtu.be/bGI7OQCaFMY
Primetićete sigurno ljubičaste vertikalne crte na snimku nastale kao posledica odbljeska od površinu vode. To je još jedna od mana fotoaparata koji sam nosio.
Dolazim do još jednog od većih virova.
Brzak titravac dugačak nekih 50-100m pored improvizovanog fudbalskog terena udara u stenu i skreće skoro pod pravim uglom. Ispred stene je dubina, a na kraju dubine je drvo nadvijeno nad vodu. Stajem na najuzvodniju tačku vira na mestu gde brzak usporava.
Primećujem opet nekoliko krkuša od 20-25cm i dosta siće uz moju obalu. Puštam nimfu, ali bezuspešno. Primetio sam neke izletnike kako silaze sa stene iznad vira pa se odlučujem da se popnem gore i osmotrim da li u viru ima ribe. Dok slikam sa stene jedna manja pastrmka izleće iz dubine i grabi nešto sa površine vode.
Nastavljam obalom pored brzaka i fudbalskog igrališta. Na kraju te livade je opet par stena i dosta izletnika na obali. Vidim u dnu stene 2 izvora iz kojih izletnici piju vodu i u kojima hlade pivo. Dok spuštam flašu za vodu u udubljenju ispod stene gde izlazi voda vidim malog peša, međutim kada sam ga uhvatio u ruku video sam da ima 4 noge i spoljašnje škrge pa sam pretpostavio da je u pitanju neki vodozemac. Nisam ga slikao, ali sam posle na internetu pronašao da je u pitanju nezreli oblik daždevnjaka.
Nastavljam uzvodno, ribe ni od korova, ali kupača kao pleve. Dolazim do nekog mosta.
Ispod mosta pravim i ove dve fotke.
Dolazim do sledeće betonske brane, odlučujem da sednem na obalu i pojedem sendvič.
Na jednom kamenu ispod brane uočavam peša. Njega uspevam i da fotografišem i da snimim.
https://youtu.be/Im1bgZDlHvM
Gađam nimfom brzak ispod kaskade, prečešljavam ga milimetar po milimetar. I udarac, pomišljam hvala Bogu upornost se isplati, međutim riba spada posle par sekundi. Pastrmke izjednačavaju na 3:3. Iznad brane opet kupači. Obilazim ih u širokom luku da ih ne bih povredio, dosta mi je što me je na jednom viru neki trkač isprepadao živog kad je protrčao na pola metra od mene, a ja ga do tog momenta nisam ni registrovao zbog žubora vode. Merkam jedan vir i na kamenu ispred sebe vidim ljušturu kamenjarke koju je naselio pauk.
A sad pogled na vir.
Idem polako prema viru koji se sastoji od dva levka između kojih je plići deo. Taman sam počeo da zabacujem u donji levak, kad odjednom pljaaaaAAAAaas u gornji deo vira (udaljen 10-15m), utrčao je i skočio na glavu neki ludak. Mislim u sebi kud nisi nabio glavu u stenu. Srećom nisam poneo svoj ribarski nož(ić) taj dan na pecanje
Sačekao sam da se vir malo smiri međutim jadne ribe nisu više bile tu, ako nisu pocrkale od straha onda ih je ubio udarni talas kad je dotična persona skočila u vodu. Malo uzvodno vidim da se javlja nešto. Odlazim, zabacujem pod drvo i tu je. Najzad 4:3.
Dok sam oslobađao ribu primetio sam u plićaku i jednu jednodnevku koja se nije u potpunosti razvila, tzv. cripple.
U ovom delu toka imam još nekoliko riba i još nekoliko spadanja, rezultat 7:6 za pastrmke. Dolazim do vira nekih stotinaka metara nizvodno od "Pačeta" za koji znam da ima krupne ribe. Ubrzo imam spadanje jedne manje ribe na nimfu, pa drugu manju vadim i ni ne pokušavam da je fotkam. Onda dolazi jedna dobra od oko 25-30cm koja mi spada i još jedna manja koju sam pokušao da fotkam i odustao zbog sporog aparata. Krećem još malo uzvodno i na jednom viru vidim grupu izletnika koji se polako spremaju da pođu kući. Obilazim ih i odlazim na uzvodni deo vira u kom je najveća dubina pošto je iznad njega kaskada. Zabacujem par puta i predvez mi se mrsi u grane drveta koje je nadvisilo vodu. Dok se petljam sa tim, jedan od izletnika mi dobacuje: " Što tu pecaš imaš ovde jednu od 2kg", mislim u sebi samo mi još ti trebaš da me zahebavaš. Međutim i ostali izletnici dobacuju nešto u tom fazonu, pa odlučujem da vidim o čemu se radi. Imam šta da vidim, u plićaku uz obalu gde su izletnici bacali kuglice hleba pliva nekoliko krupnih pastrmki od kojih je najmanja imala možda 30-35cm, a najveća oko 55-60cm. Zabacujem joj nimfu pod nos međutim ona kreće ka indikatoru. Posle još 2-3 takva pokušaja skidam nimfu i vezujem klinkhamera na kog nije Bog zna kako reagovala, pa menjam muve kao na traci. Stavljam imitacije buba, pa neku belu, celu od zečije šape i mislim na Zokijevu muvu od sunđera koja imitira hleb kako bi mi dobro došla. Menjam predvez i stavljam umesto 0,16 tanji 0,14mm. Kada god bi neka od manjih riba krenula ka muvi ja sam je vadio i ponovo zabacivao interesovala me je samo ta najveća. Nekoliko puta se približavala nekim muvama, ali bi svaki put odustala od napada kada priđe. Probao sam i sa nekim strimerima, ali ništa. Riba se povukla iza svog kamena koji je u dnu vira i iznad kog je natkriveno drvo, pa joj ja bacam muve tu. Na kraju odlučujem se za keca iz rukava. Crveni
san juan worm, na Hayabusa 751 veličine 8. Posle nekoliko zabačaja i nekoliko praćenja ribetina izlazi za "crvićem" i odjednom ja više ne vidim malo crveno u vodi... vreme se usporava, ko je igrao Max Payne zna o čemu pričam, kontra obema rukama, levom povlačim konac, desnom dižem štap. Tu je, do jajaaaaaaaa, najzad isplatilo se čučati tu nekih pola sata možda i 40min. Krećem ka uzvodnom delu vira koji je dublji i čistiji i navodim ribu tamo da ne prekine predvez na kamenje. Ubrzo je tamo gde i želim, par puta je privlačim na 2-3m od sebe ali ova životinja se otima dobro. Štap se savio do držača čerkrka, imam osećaj da se i on savio. Pitam jednog od izletnika da li bi mogao da me snima, on prihvata. Izvlačim aparat jednom rukom iz džepa i uključujem da snima i dodajem mu, međutim glupava mašina nije prihvatila komandu što je čovek brzo shvatio pa ja ponovo prilazim do njega i ovog puta uključujem snimanje naravno sve vreme prateći ribetinu jednim okom. Posle nekoliko sekundi čovek reče da nešto nije u redu i da se snimak muti. Ne mogu da se ponovo petljam sa aparatom pa pokušavam da isforsiram ribu i što pre je prihvatim meredovčinom, međutim posle par sekundi riba otresa glavom i odlazi. Počinjem da psujem bacam štap u vodu ljudi me gledaju sa pogledom kao vid' budalee! Uzimam aparat od gospodina, vajda sam mu se zahvalio više ni ne znam. Pokušavam da pustim snimak i imam šta da vidim 2-3sec se vidi riba, a onda je sve mutno. Prokleti olympus da nije sestrin sad bih ga razbio o prvu stenu.
Krećem polako nazad, sunce već zalazi, a treba stići kroz klisuru nazad do Vidre. Ovde se baš isplatilo što sam obuo patike, a ne kombinezon pošto sam mogao da trčim nazad. Stižem nekako do konjičkog kluba, već je mrak, a tu zatičem Tigrove seniora i juniora ispod brane. Oblačimo se i idemo ka Vidri. U povratku kući kada sam želeo Bokcu da pokažem snimak borbe sa ribetinom, nekako sam uspeo da ga obrišem. Pa sada nemate mogućnost da čujete kako vrištim i psujem
Na kraju dana imao sam 8 izvađenih riba, a 10 mi je spalo, mislim da bi rezultat bio mnogo bolji da nije bilo toliko puno ljudi pored vode i u njoj.
Pošto mi je Oholi rekao da će sledećeg dana otići na Gradac na nekoliko dana poslao sam mu poruku gde je bila ribetina. Juče smo se čuli kada se vraćao sa Gradca, reče da je u tom viru imao jednu od 53cm. Izgleda da je to ta što je meni pobegla.