Kakav užas...
Kada bi bilo jasno i ostalima da se radi o preko 7 km obale koja je sva iskrčena, izbuldožderisana, ozidana, betonirana, OGRAĐENA i mestimično asfaltirana, možda ni pitanje "šta pijemo" ne bi više bilo smešno. Duž cele obale Save, u dužini od više desetina km se nalaze postrojenja za crpljenje vode iz ko zna kog sloja pod zemljom i to je, uglavnom voda koju mi pijemo. Struja koju troše vlasnici betonskih zamaka je sa tih reni-bunara i piratska je i zna se da i nju plaćamo mi. Mi plaćamo i plate opštinara koji nemaju muda da rade svoj posao. Greota je da se mučenici bacaju na trošak; neka, mi ćemo sve to uredno da platimo. Ukratko, nema ko da ih spreči, pa im se može... Inače, je mnogo jeftino - cena je 0 din./kvadratu.
Najviše me boli što moraš da se laktaš sa VLASNICIMA da bi prišao samo NEograđenom parčetu obale. Ostali nemaju prava pristupa. Dakle, ako vam se peca - odjebite i marš u rupu, miševi! Kao i uvek, u začetku civilizacije, pola posto njih troši ono na šta imaju svi pravo. Da bi pecao treba da se osećaš k'o posran da bi prišao JAVNOJ obali, jer je svako od njih uzeo obalu pod svoje... U poslednjih desetak godina, na taj deo Save odlazim samo kad me prijatelj pozove u goste na čamac&sojenicu... Svaki put progutam knedlu.
Na kraju, pošto se radi o plavnoj zoni prosečne širine nekoliko desetina metara. Mrest je sistematski sjeban, godinama...